Poslije devetogodišnje diskografske pauze, kantautor Saša Vasić snimio je novi album. Publika u Crnoj Gori imaće priliku da uživa u novim, ali i starim Vasićevim pjesmama 28. februara u KIC „Budo Tomović“ u Podgorici, na velikom solističkom koncertu kom se domaćin neizmjerno raduje.

O novim pjesmama, dobrovoljnoj medijskoj ilegali, promjenama koje su se dogodile na muzičkom nebu i događajima koje su obojili njegov život u prethodnim godinama Saša Vasić govori za „Dan”.

Zašto ste napravili tako veliku diskografsku pauzu i da li se sada osjećate kao da ste na novom početku?

– Odlučio sam se na tu pauzu, jer je tada nastupio za mene najvažniji trenutak, a to je formiranje porodice, kao i moja želja da budem uz svog sina tokom njegovog odrastanja, a paralelno sa tim jer sam mislio da se ništa novo i kreativno neće desiti ni u muzici a ni u zemlji, a bio je to jedan vrlo neinspirativan period za moj muzički senzibilitet. Mislim da mi je to najpametnija odluka u životu, jer se zaista ništa nije desilo na bolje, čak je i mnogo gore nego prije devet godina - i muzički, i medijski. Naravno da sam sve vrijeme radio primijenjenu muziku, za druge izvođače i svirao po Srbiji i Crnoj Gori. Sa novim albumom ste uvijek na početku, pogotovo kad je album drugačiji od svega što sam radio do sada.

Vama je Crna Gora uvijek bila talična, od nagrade na „Pjesmi Mediterana” do nastupa koji su bili dobro posjećeni. Kako teku pripreme za koncert u KIC „Budo Tomović”?

– Crna Gora je od početka moje solističke karijere uvijek uz mene, i pune 22 godine traje poštovanje i ljubav između crnogorske publike i mene. Pripreme idu kako treba i sve zvuči sjajno, pogotovo što sada imamo nove pjesme, pa je set lista promijenjena. Sviraćemo pjesme sa novog albuma, ali ćemo se podsjetiti i starih pjesama sa ranijih albuma.

Od vremena kada ste snimili prvi album do danas stvari su se značajno promijenile. U prvom planu su površnost u tekstovima, agresivne melodije i još agresivniji scenski i medijski nastup. Muzika je u najvećem broju slučajeva u sijenci. Kako se snalazite u tim vodama i plašite li se da će Vas „pojesti“ „velike ribe“ koje „žive na Instagramu“ i predstavljaju se kao muzičari, a zapravo nemaju nijednu pjesmu koja će preživjeti „zub vremena“?

– Trendovi dođu i prođu, a ono što ostaje su iskrenost i kvalitet. Nažalost, nekvalitet je zaista uzeo maha. Uvijek je bilo dobre i loše muzike, jedino što je dobra muzika trenutno u zapećku, a i kriza autorstva je već dugo prisutna. Pjesme kao što su „Jednom”, „Život si mi dala ti”, „Nije znala”, „Nije istina”, „Zašto te sanjam”, „Kad žena plače”.., snimljene su prije 20 i više godina, i još traju, vrijeme im ništa ne može, tako da svi takozvani muzičari sa Instagrama moraju da imaju pravu pjesmu da bi trajali, ovako će trajati jednu sezonu.

Mantra većine današnjih mlađih izvođača glasi: „Uhvati klince na foru, ponudi im intimu na tacni, postani popularan i uzmi velike pare.“ Danas bi se toj formuli moglo dodati i „snimi duet sa Bubom Korelijem i Džala Bratom, jer to garant prolazi“. Koliko je taj univerzum razumljiv nekome ko je skoro tri decenije duboko u muzici?

– Vremena i muzika se mijenjaju, i normalno je da dolaze novi i drugačiji izvođači. Svuda oko nas su instant muzika i mediji. Mislim da su mediji najviše krivi za sve ovo što nam se dešava. Zahvaljujući medijima imamo sve te „likove" o kojima govorite, a to sve vrši veliki negativni uticaj na mlade ljude, što izgleda da ni medije, a ni državu ne zanima mnogo. Efekti takvog trenda su već vidljivi, a mislim da će se tek osjetiti u budućnosti. Bez umjetnosti i kulture nema prosperiteta i nijedna zemlja ne može da napreduje i da se održi. Sve što se uradi u umjetnosti, a da ima smisao i kvalitet je velika pobjeda i trebalo bi da je stvaralaca umjetnosti i promotera kulture što više, da radimo i stvaramo i da se ne obaziremo na to šta se dešava i šta sad „prolazi”. Volim često da ponovim citat: „Umjetnost skida sa duše prašinu svakodnevice”, da bi se što više potencirao značaj umjetnosti, jer smo pod debelim slojem te prašine!

Koliko dugo ste stvarali pjesme za novi album i da li je tokom odabira tekstova kod Vas bilo ličnih preispitivanja o uvjerljivosti poruka koje ćete otpjevati?

– Uvijek kada završim album odmah počnem da radim pjesme za sledeći, a tako je i sada. Previše sam samokritičan i obično mnoge pjesme ne budu na albumu, a ostaju samo one najbolje (po mojoj procjeni). To je dug proces, nekome i zamoran, ali ja tako radim i zato ima sjajnih rezultata. Ja sam prvenstveno kompozitor i aranžer, volim da svako radi ono što najbolje zna, pa sam prepustio tekstove mojim starim saradnicima koji me najbolje poznaju i sa njima mogu do besvijesti da mijenjam i radim dok ne bude sve onako kako sam zamislio. Tekstovi su mi podjednako bitni kao i muzika i važno je da se prožimaju, da muzika i tekst budu neodvojiva cjelina. Tražio sam da tekstovi pričaju i druge priče osim one o ljubavi između muškarca i žene, pa sam utoliko srećniji i zadovoljniji što sam na ovom albumu uspio da pjevam i o drugim temama koje su mi važne i koje nas okružuju. To je još jedan razlog zašto je ovaj album drugačiji, a i emotivno i muzički jači nego moji prethodni albumi.

Da li se tražili od saradnika da mijenjaju stihove, ne bi li Vam „pronašli žicu po kojoj najbolje plešete”?

– Da, tražio sam od njih da uđu najdublje u sebe i izvuku bukvalno svaku emociju, da pišu što jače i kvalitetnije tekstove i da se uopšte ne obaziru na komercijalu. Bukvalno sam tražio da sve izađe „na vidjelo”, bez stida i bez kompromisa. I zaista sam i dobio takve tekstove.

Da li je odluka o medijskoj izolaciji tokom prethodnih godina bila Vaš lični izbor ili, možda, rezultat pojave novih trendova u koje se ne uklapate? Da li umjetniku koji se trudi da ostavi trag u muzici smeta da gleda razne rijaliti-igrače i starlete kako, uz političare, „iskaču iz frižidera”, a za kreativce nema prostora u medijima?

– Nisam želio da budem u medijima po svaku cijenu, jer nisam takav čovjek. Pogotovo ne u medijima koji su posljednjih godina toliko „požutjeli” da ne može više od toga! Nisam želio da budem učesnik u igri senzacionalizma i besmisla. Riješio sam da se medijski ne eksponiram dok nešto pametno nemam da kažem, nešto što je moja suština i istina, a ovaj album je definitivno sve to! Ne mogu da se uklopim u nešto što nije moja bit, što ne mogu da „sažvaćem”. U stvari, ja sam za ove sadašnje medije jedan dosadan čovjek: nemam nikakvu aferu, nikog ne pljujem, ne pričam o svemu i svačemu u medijima i nisam čovjek za rijaliti programe. Danas vladaju drugačiji trendovi. Nikada nisam zažalio i premišljao se da li je moja odluka dobra, jer to sam ja, imam svoju muziku koja priča umjesto mene i svako ko malo bolje posluša ono što sve ove godine radim, biće mu jasno ko sam i kako razmišljam.

Koja pjesma sa novog albuma Vam je posebno draga i zašto?

– Naravno da su mi sve pjesme drage, jer sam ih ja komponovao i aranžirao, ali ako bih morao da izaberem to bi bile „Kap u moru” i „Anđeo”. U njima je moja suština i filozofija života i muzike. „Kap u moru” je pjesma koju sam radio za dokumetarni film i jedva sam čekao da je snimim, jer zaista zvuči impozantno i široko. Tekst je čista poezija, a „Anđeo” je duboko emotivna pjesma koju sam posvetio svojim preminulim roditeljima, i koja me rasplače. Siguran sam da će ove dvije pjesme ostati i poslije mene, jer govore o suštini života na najbolji mogući način.

Da li ćete neki spot snimiti u Crnoj Gori?

– Uradio sam spotove za „Zagrljaj”, „Praznike” i za naslovnu pjesmu „San”. Planiram da uradim još dva spota za pjesme „Kap u moru” i “Anđeo”. Vidjećemo još što se tiče Crne Gore, možda i kod vas snimimo neki spot, sve zavisi od finansija.

Da li na koncertima pjevate i tuđe pjesme i koji kolega snima ono što je najbliže Vašem senzibilitetu?

– Ne, na koncertu isključivo pjevam svoje autorske pjesme. Jedina pjesma koju ponekad pjevam je pjesma Ibrice Jusića „Ljubi sam vašu kćer”, jer sam joj dao svoju emociju i ljudi vole kako ja to izvodim.

Čime se bavi Vaša supruga Bojana i koliko joj je teško da se uklopi u život umjetnika čija je svakodnevica puna neizvjesnosti?

– Brak je najozbiljnija odluka za čovjeka i prava odluka ukoliko je „sprovedete" sa pravom osobom. Moja supruga je građevinski inženjer i od početka je znala čime se bavim. Idemo zajedno kroz život i upotpunjujemo jedno drugo. Mislim da je to suština bračnog odnosa, a naravno da je ljubav glavni pokretač svega. Danas je sve neizvjesno i nemate nikakvu doživotnu garanciju ni na jedan segment života, a o poslu da i ne govorimo. To se pogotovo odnosi na moj posao.

Snežana Moldovan

---

Zbog mene nijedna životinja ne mora da umre
Zašto ste odlučili da pređete na veganski način ishrane i koliko Vas je to suštinski promijenilo?

– Ta odluka bila je logičan slijed mog sazrijevanja na svim aspektima duhovnog i fizičkog pogleda na svijet. Ubijanje drugog živog bića zarad svog „zadovoljstva“ nije više prihvatljiv izbor za mene. Super se osjećam poslije te promjene, tačnije posljednjih šest godina i nemam namjeru da promijenim svoju odluku.


Sin Aleksandar je moja kopija
Roditeljstvo je danas mnogo zahtjevniji izazov nego prije samo 20 godina. Kako odgovarate na taj izazov i plašite li se da ćete pogriješiti u Aleksandrovom vaspitanju?

– Obožavam svog sina od njegovog rođenja. Pošto smo slični i fizički i psihički, jako ga dobro poznajem, toliko da me to čak ponekad i nervira. Teško je nama roditeljima da u ovom vremenu vaspitavamo djecu i da ih usmjerimo na prave vrijednosti. Sve je oko nas suprotno onom kako smo mi vaspitani u onom „starinskom“ duhu, a sada je to potpuno besmisleno i neprihvatljivo. Ali vjerujem da sve stvari „idu iz kuće“, pa se nadam da će moj sin biti kao i njegovi roditelji.